Eto, došao je i taj dan. Ponukan kolegom, odnosno njegovim fotografijama, odlučio sam se riskirati tih (tada) 300 kn, rekao sam sebi What the hell i uplatio. Dva – tri dana nakon uplate moj Raspberry Pi je stigao. Sreća neizmjerna.

Prsti krckaju, tipkovnica se sprema ali avaj! Jednu stvar sam previdio. PS2 tipkovnica. Lupam se u čelo jer mi nije pala na pamet tako banalna stvar. Ništa, trk do trgovine, uzimam prvu (i najjeftiniju) USB tipkovnicu, miš od računala, kablove kojih sam se sjetio i sad sam spreman. Još samo lonac kave, brdo strpljenja, pristup internetu i neka periferija. Here we go!

Raspberry Pi u svom prirodnom staništu

Kablovi na mjestu (na ovoj slici još uvijek ne svi), čak i USB WLAN kartica je u stanju pripravnosti za slučaj da su raspoloženi za druženje. Ovdje napominjem da sam totalni n00b što se tiče Linuxa a ako sam ja mogao…

Zašto spominjem Linux? Jednostavno – svi sustavi za Raspberry Pi se temelje ili su izvedeni iz Linux sustava, najčešće Debian distribucija. Inače su moji susreti s Linuxom bili relativno kratki i obično su završavali formatiranjem particije ali što se mora…

Odlučio sam se na avanturu zvanu Raspberry Pi pa rekoh, da zapišem svoja iskustva. MOŽDA nekad nekome i pomognu… Možda čak i meni.