Oznaka: Raspberry Pi

Novi Raspberry Pi je tu, izgubio sam par dana što se tiče projekta ali sad više nema izgovora. Vrijeme je da se odradi ovo kako treba.
Prethodna verzija je imala dosta nedostataka – prije svega postavljanje LEDica koje su u roku par dana popadale. Čak je i moćni Duct tape podlegao pritisku. Skoknuo sam do lokalne trgovine svim i svačim i uzeo par vijaka s maticama, plastične vezice i dvije “lajsne” za žbukanje kako bih napravio “pravi” stalak koji mogu pričvrstiti sa stražnje strane televizora, kako je to uostalom i zamišljeno.

Ljut na sebe! Al baš onako! Naravno da sam napravio glupost!
Kao što sam spomenuo ranije, boje baš nisu odgovarale stanju na ekranu. Metodom pokušaja i pogrešaka došao sam do izvora problema. Bile su to neizolirane žice. Interferencija koju stvaraju bitno utječe na boju. I sad, umjesto da sve ugasim, izoliram spojeve i ukopčam sve natrag, pokušavam zamijeniti mjesta plavoj i zelenoj žici (PIN 19 i PIN 23) i zamijenim ih. Ali, kako sam sve raspojio, tako treba prikopčati i napajanje. Napajanje kod kojeg “plus” od 5V ide na PRVI PIN a “nula” na treći. Naravno da sam napravio tri kardinalne pogreške koje su tim gore što sam ih sve redom napravio u isto vrijeme. Dakle, sljedeće gluposti sam napravio:

Stiglo je, stiglo! Konačno krećem na nešto malo zahtjevnije.
vi ste manje-više čuli za Phillipsov AmbiLight i svi se jako dobro sjećamo kolika je bila cijena tih televizora. E sad si zamislite da to sve skupa (a i više) možete imati za nekih stotinjak eura. Naravno, uz televizor bilo kojih dimenzija koji je potreban neovisno o ovih 100€ jelte…

Kao što sam spomenuo u prijašnjem postu, odlučio sam složiti prekidač za paljenje i resetiranje mog Raspberry Pi. Razlog je vrlo jednostavan. Ukoliko želim resetirati Raspberry Pi, moram iščupati kabel napajanja iz njega. Ovo bi vrlo brzo dovelo do uništavanja konektora na pločici i daljnjih problema, naročito sada u početku dok se još i sam učim.
Naravno, ovo nije neki težak posao za onoga tko ima sve dijelove i alat. Ja sam morao prvo pronaći nekoga tko će biti voljan ustupiti lemilicu i pinove. Pinove je ustupio jedan kolega, lemilicu i svoje ruke drugi. Meni je preostalo samo da dajem upute što, gdje i kako. Pa da krenemo.

Hmda… potrajalo je ovo malo dulje nego što sam očekivao. Dijelovi još uvijek nisu stigli, zapeli su negdje u Njemačkoj, odnosno njihovoj poštanskoj službi. Bilo kako bilo, to nije razlog da stanem sa prčkanjem. Treba novom članu priskrbiti i dom s obzirom na to da je plastično kućište za Raspberry Pi u kojem je stigao poprilično loše kvalitete i već je na jednom mjestu puklo.
Materijal: Najobičnija kartonska kutijica. Pribor: Skalpel, ravnalo i mirna ruka.

Kao što sam spomenuo ranije, jedan od glavnih razloga zašto sam nabavio Pikavca je bila automatizacija downloada uz manju potrošnju struje. Hmda. A onda mi je pala na pamet jedna činjenica – SD kartice imaju svoje cikluse i nakon određenog broja zapisa jednostavno – crknu. Prema tome, ne bi mi bilo baš u interesu da download ide direktno na karticu nego bi bilo poželjno osigurati neki medij koji može izdržati malo veći pritisak. U tom trenutku počinjem razmišljati o svom 2,5” disku od 40 GB koji bi sasvim solidno poslužio svrsi da nije jedne činjenice – nema svoje napajanje a ovako mi radi nestabilno. Još uvijek sam na onoj prvoj opciji iako najozbiljnije razmišljam o nabavci USB hub-a i/ili USB sticka koji će poslužiti svrsi.

E tako. Sad kad mreža radi i sve ide po planu mogu početi razmišljati i o nekim malo konkretnijim primjenama. Mislim, šteta bi bila tako krasan stroj (i ne baš jeftin, dosad se već naslagalo troškova) radi “u prazno”. Ali da krenem na neke “konkretnije” stvari. Spomenuo sam ranije da sam poprilični serijofil (čini mi se da riječ postoji. ako ne postoji – preuzimam zasluge :)).
Prvo što mi je bilo potrebno je bio torrent klijent. Pokušao sam i sa Transmissionom i sa Deluge – svodi se na isto. Bitno je samo da ima opciju “praćenja” nekog foldera. Oba navedena klijenta zadovoljavaju ovu premisu, prema tome, može.

Sustav imam, sad da krenemo na konkretnije stvari. S obzirom na to da pratim podosta serija, svojedobno sam na računalu u uTorrentu složio automatski download pomoću RSS-a. E sad, to računalo troši podosta struje tako da je uz sva poskupljenja u zadnje vrijeme smanjenje potrošnje dobrodošla promjena. Uspoređujući računalo koje na minimalnom opterećenju troši 100-250 W i usporedbom sa potrošnjom Raspberry Pi od 3,5W – računica je bila jednostavna. Kasnije su mi apetiti narasli ali krenut ću redom.
Prvo, nakon svih mogućih ažuriranja bilo je potrebno instalirati WLAN karticu sa RTL 8187 chipsetom. To sam izveo pomoću ove stranice. Relativno jednostavno i bezbolno. Right? Wrong!

OK, sad sve imam, šta sad?
Pa…. dosad već vjerojatno imate neku ideju što želite od svog Raspberry Pi ljubimca, izguglali ste sve što vas je zanimalo i odlučili ste staviti neki sustav na svoju SD karticu. Ok, kartica se nalazi u nekom čitaču (laptop ili neki USB čitač kartica), potrebno je preuzeti sustav.

Da, malo pišem zbrda – zdola. Sorry, prije pisanja nisam baš razradio sve u glavi. U početku je ovaj tekst bio namijenjen kao jedan – u komadu. Nakon prvih par desetaka rečenica sam se prešaltao u neku vrstu kolumne/dnevnika kako bi i meni bilo lakše pratiti što sam sve radio, što sam pokušao i što nisam.
Koliko košta Raspberry Pi i gdje ga nabaviti u Hrvatskoj?